Jedan od lokaliteta od velike važnosti za hrvatsku arheologiju je svetište Majke Božje Gorske u Loboru. Ujedno je to i najstarije hrvatsko svetište u kojem bi se u skorije doba trebala obnoviti postojeća crkva i otvoriti arheološki park.
Majka Božja Gorska
Istraživanje je vodio Krešimir Filipec u suradnji s Ministarstvom kulture – Upravom za zaštitu kulturne baštine – konzervatorski odjel u Zagrebu.
Svetište Majke Božje Gorske u Loboru smješteno je na gradini koja je gotovo u kontinuitetu naseljena od brončanog doba pa sve do mlađeg željeznog doba. U kasnoj antici povrh velikog zemljanog bedema, koji okružuje najistaknutiji dio gradine podignut je obrambeni zid. Položaj je iskorišten ponovno u ranom srednjem vijeku. Iz toga doba datira srednjovjekovno groblje i crkva. Prve je opise crkve dao Gj. Szabo. Tridesetih godina 20. stoljeća ponovno su pozornost na crkvu skrenuli A. Schneider i Ž. Jiroušek nakon što su u njoj otkrili gotičke freske. U arheološku literaturu Lobor ulazi četrdesetih godina 20. stoljeća nakon što je na lokalitetu T. Stahuljak otkrio kameni ulomak ukrašen dvoprutom pletenicom i s natpisom. Unatoč tom važnom nalazu na samome lokalitetu nisu vršena nikakva arheološka istraživanja sve do 1998. Tada je konačno Arheološki zavod poduzeo zaštitna arheološka istraživanja, kako bi se spriječila daljnja devastacija lokaliteta. Lokalitet se rekognoscira 2000. i 2001. godine. Tijekom 2002. Arheološki je zavod Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Ministarstvom kulture, Upravom za zaštitu kulturne baštine – Konzervatorski odjel u Zagrebu proveo zaštitna arheološka iskopavanja. Zaštitna arheološka iskopavanja provedena su zbog izrade drenaže i oborinskih odvoda uz sjevernu stranu crkve. Arheološkim istraživanjima otkriveno je višeslojno groblje, ostaci dviju starijih građevina (objekt A i objekt B), te različiti drugi nalazi.
Groblje
Ukupno je ustanovljeno na cijeloj površini oko 160 grobova koji pripadaju različitim razdobljima. Grobovi koji se datiraju od 10. do 12. stoljeća otkriveni su ispred pročelja. Prvi red grobova ravna se prema objektu B. Prema nalazima u grobovima svi grobovi pripadaju bjelobrdskoj kulturi. Ispod temelja današnje crkve nađena su ostaci presvođene grobnice.
Crkva
Ostaci predromaničke oltarne pregrade ukrašene pleternom ornamentikom, inače vrlo česti u Dalmaciji, nađeni su u sjevernoj Hrvatskoj, uz Liku, samo u Sisku i Loboru. Na jednom kamenom ulomku spominje se sveta M(…). Vrlo vjerojatno je riječ o sv. Mariji. To je najstariji spomen sv. Marije u sjevernoj Hrvatskoj. Istraživanjima 2002. nađeni su novi kameni ulomci. Nađeni su ulomci luka oltarne pregrade, grede, pilastra, stupića i različiti pluteji. Na pilastru, koji je gotovo u cijelosti sačuvan nalazi se križ, koji po svojim stilskim karakteristika pomiče gradnju crkve zaista bliže početku 9. stoljeća. Sjeverno od današnje gotičke crkve ustanovljena su dvije starije građevine, objekt A i objekt B. Objekt A sastoji se od četiri prostorije koje nisu nastale sve u isto vrijeme. Istražena je njegova kompletna sjeverna, te djelomice istočna i zapadna strana. Nakon što je izgrađen objekt B, ta građevina je srušena. Unutar objekta, kako to sada izgleda nađen je, uz prapovijesni, samo materijal 3. – 6. stoljeća. Druga građevina nalazi se oko 1, 2 m udaljena od današnje crkve. Veći dio objekta B nalazi se ispod postojeće crkve. Objekt B je srušen najkasnije do sredine 13. stoljeća. Teoretski bi oba otkrivena objekta mogli biti predromaničke crkve. Nije isključeno da je objekt A, koji je nesumnjivo bio podignut u kasnoj antici mogao, barem privremeno, biti popravljen i preuređen u prvu crkvu. Teoretski se to moglo dogoditi na samome početku 9. stoljeća. Nešto kasnije, no ne poslije sredine 10. stoljeća, sagrađena je druga građevina. Tu crkvu, prilično veliku i prostranu, mogao sagraditi samo imućni investitor, neki crkveni velikodostojnik, župan ili knez. Nije isključeno da će se prigodom budućih istraživanja naći i ime toga donatora. Najstarija crkva na ovome mjestu sagrađena je u vrijeme prvih franačkih misija među ovdje naseljenim Slavenima i Hrvatima. Vrlo je vjerojatno da su ti misionari došli negdje s područja Akvileje.
Postoji mnogo atraktivnih arheoloških lokaliteta u cijeloj Hrvatskoj. Neki su poznatiji, neki manje poznati, neki više, neki manje istraženi, ali to nikako ne umanjuje njihovu vrijednost. Jedan od lokaliteta od velike važnosti za hrvatsku arheologiju, posebno u zadnje vrijeme, jest svetište Majke Božje Gorske u Loboru. Kako bi saznali nešto više o tom lokalitetu, razgovarali smo s dr. sc. Krešimirom Filipcem, voditeljem arheoloških istraživanja u Loboru, inače docentom na Odsjeku za arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
“Ovo svetište je poznato Marijansko svetište i jedno od najstarijih hrvatskih marijanskih svetišta. Upravo je ta tradicija bila ono što nas je potaknulo na zaštitna arheološka istraživanja u sklopu obnove postojeće crkve“, upućuje Filipec.
Iskopavanja su započela 1998. pod vodstvom dr. sc. Krešimira Filipca, kroz suradnju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s Ministarstvom kulture, Upravom za zaštitu kulturne baštine – Konzervatorskim odjelom u Zagrebu. Već tada su rezultati istraživanja premašili sva očekivanja, no nije ih bilo moguće nastaviti zbog nedostatka financijskih sredstava. S iskopavanjima se nastavilo tek 2002. godine, a u kontinuitetu se odvijaju do danas.
Povijesni Lobor – važno crkveno središte
Mjesto Lobor nalazi se oko 50 km sjeverno od Zagreba. Antički Lobor nastao je na cesti Siscia – Poetovio, koja je nekad bila najkraći put između tih odredišta, ali ne i glavna cesta. Svetište Majke Božje Gorske u Loboru nalazi se na gradini koja je naseljavana gotovo u kontinuitetu nekoliko tisuća godina, točnije od ranog i kasnijeg brončanog doba do danas. Gradina se nalazi sjeveroistočno od današnjeg središta mjesta.
U mlađem željeznom dobu napravljeni su veliki građevinski radovi na brijegu. Podignut je veliki zemljani bedem, koji se i danas vrlo dobro opaža kad se lokalitetu prilazi sa sjeverne strane. U rimsko doba život se preselio u ravnicu, upravo ondje gdje se nalazi i današnje središte mjesta, no u nemirnim vremenima kasne antike ponovno se uređuje utvrda na brijegu iznad postojećeg mjesta. Stari zemljani bedemi dodatno se izgrađuju, a na njihovu vrhu podiže se i zid. Gradina je ponovno naseljena u srednjem vijeku.
“Upravo su otkrića vezana za srednjovjekovno razdoblje najvrednije što su nam pružila višegodišnja arheološka istraživanja na tom mjestu“, konstatira Filipec i nastavlja: “Kad se govori o starokršćanskom razdoblju u kontekstu sjeverne Hrvatske, tada nije jasno kako na području gdje se nalazi nekoliko biskupijskih središta, ne postoji veći broj starokršćanskih bazilika. To svakako ne može odgovarati pravom stanju stvari. To se vidi i iz toga što se bazilike odjedanput pojavljuju čim se prijeđe današnja državna granica, npr. prema Sloveniji. Njih sigurno ima više i na ovome prostoru, samo nisu nađene. U tome kontekstu treba promatrati i otkriće starokršćanske bazilike u Loboru, koja je u svom sastavu imala i krstionicu.
Opće je poznato da se krstionice grade uz biskupska središta i u drugim većim crkvenim središtima. Prema svemu proizlazi da se i u Loboru možda od 4., ali vrlo vjerojatno od 5. pa sve do konca 6. st., nalazilo važno crkveno središte. O čemu se tu radi, je li tu povremeno boravio biskup, teško je u ovom trenutku reći. Taj lokalitet sigurno je imao vrlo važnu ulogu u pokrštavanju pogana. Možda je to i jedan od razloga što se u njezinom sastavu nalazi i posebna osmerokutna zgrada sa šesterostranom krstionicom“. U 5. i 6. st. postojao je još uvijek veliki broj pogana po selima, stoga je bilo potrebno približiti im kršćanstvo.
“Svakako nije slučajno što je ona podignuta na mjestu na kojem se vrlo vjerojatno nalazilo i pogansko svetište, gdje se štovala rimska boginja Velika Majka (Magna mater). Na tom mjestu pronađeni su glava i postolje kipa, pretpostavlja se da je riječ o kipu te boginje. Još su mnoga pitanja ostala otvorena na koja sada ne možemo odgovoriti“, objašnjava Filipec. Dolaskom Avara i Slavena početkom 7. st., ta je bazilika zapaljena i više nije obnavljana. Tada je opustjela i utvrda. Starosjedilačko stanovništvo zamijenili su novi ljudi, Slaveni. Što se zbiva u 7. i 8. st. na ovom prostoru, zna se prema zbivanjima u širem okruženju, no samih nalaza na terenu nema.
Jedina drvena crkva u Hrvatskoj
Kad je zaista počelo pokrštavanje sjeverne Hrvatske, dosada smo mogli samo uzgredno doznati iz povijesnih izvora 9. st. Istraživanja u Loboru već su sada jasno pokazala da pokrštavanje sjeverne Hrvatske, odnosno južne Panonije, kreće u isto vrijeme kad i u Dalmaciji, odnosno na središnjem područje hrvatske kneževine.
“Drvena crkva i njoj pripadajući grobovi, oslikavaju nam upravo to vrijeme kad su panonski Slaveni počeli prihvaćati kršćanstvo. Ona se nalazi pored postojeće crkve, ali i pored ruševina starokršćanske bazilike koja nije više nikad obnavljana. Od drvene crkve ostali su samo rovovi u koje su bili okomito usađeni drveni stupovi. Tek mali komadići drveta nađeni u tim rovovima govore nam da je bila podignuta od drveta i kao takva je jedina u Hrvatskoj i na širem prostoru. Unutar crkve otkriven je i grob koji se po svojim nalazima ističe od drugih otkrivenih. Sigurno je da je osoba pokopana na tome mjestu pripadala višem sloju“, objašnjava mr. sc. Filipec.
Već koncem 9. st. podignuta je pored postojeće drvene crkve nova zidana crkva, iznad ruševina starokršćanske bazilike. Tu novu crkvu, koja je bila veća i od današnje postojeće crkve, mogao je podignuti samo jaki investitor, crkveni velikodostojnik, župan ili sam knez. O tome posebno svjedoči i njezin bogati inventar, bogato ukrašena predromanička oltarna pregrada, a posebno starohrvatska pleterna plastika. Tu ima i vrlo lijepih komada, što govori o vrlo visokom ukusu naručitelja, ali i o njegovim financijskim mogućnostima.
Riječ je o jedinoj crkvi s takvom pleternom skulpturom u sjevernoj Hrvatskoj, te istovremeno o najbogatije opremljenoj i na području cijele Hrvatske. Na jednom ulomku starohrvatske pleterne plastike nalazi se natpis na kojem kao da se spominje i neka svetica od koje je sačuvano samo prvo slovo M. Možda se na oltarnoj pregradi spominje sv. Marija, kojoj je crkva mogla biti posvećena. Red koji je ovdje obavljao službu bio je benediktinski. Ono zbog čega je ovo nalazište od velike važnosti za hrvatsku arheologiju, je otkriće kršćanskog horizonta 9. st., koji do tada uopće nije bio poznat u sjevernoj Hrvatskoj. Uz i oko crkve, pokapa se u kontinuitetu sve do 19. st.
Nađeni su različiti predmeti: sačuvani dijelovi nošnje, ali i različiti drugi upotrebni predmeti. Ova crkva srušena je najkasnije do 13.st., a vjerojatno i ranije. Na njenom mjestu gradi se nova, romanička, iz koje je sačuvana kustodija s prikazom križa koji podsjeća na Jeruzalemski, što upućuje na prisutnost križarskih misionara na ovim prostorima. Ova kasnoromanička crkva je s vremenom barokizirana i kao takva je i danas postojeća. Istraživanjima u Loboru otkriveno je mnogo toga što ovaj lokalitet svrstava među najvažnije starohrvatske lokalitete. On stoji uz bok najvažnijim lokalitetima na središnjem području hrvatske države, npr. onima u Ninu, Biskupiji kod Knina ili Solinu. Cijeli lokalitet Lobor, Majka Božja Gorska, je spomenik nulte kategorije.
U Loboru se doslovno može iščitati najstarija hrvatska povijest.
Prema mišljenju Filipca, područje oko crkve, ali i cijela gradina, trebali bi se pretvoriti u arheološki park. Dakle, završna faza ovih istraživanja rezultirala bi osnivanjem muzeja na otvorenom. U tom slučaju, ne bi svi dijelovi bili otvoreni, već bi se nad krstionicom podigla deka radi zaštite, a u konačnici bi sve pronađeno bilo prezentirano kronološkim redoslijedom.
Izvor: National Express